U oc' Bajrama razbolje se jedina u majke Lejlija. Bolovala, tugovala, jadikovala i govorila: moja majcice, ako umrem obuci mi dimije ruhovne! I pletenice raspelti k'o klasje, neka padnu niz lice! Nek' me ponesu momci s obje strane i neka pjevaju onu pjesmu kako nocima ne spavaju, mene cuvaju. Kao nevjestu faslidzanom okupaj me jer na dalek put mene, majko, s dlana na dlan odnose, mila, odnose ...