Imala je pet godina, od prvih trenutaka Kad je otac putem dodira davao ljubav za Nju, njegovu kcerkicu, ko igra lutaka Gdje tata trazi kutak da mama ne vidi uzas, a Ona samo trpi i suti dok on smrdi i ljutito Crpi svaku dozu njene nevinosti Zrtva nemislosti oca psihopata U njenim ocima je tata bio vodja tihog pakla Tako se nastavilo pa je vec bilo pravilo Da je mala djevojcica nocu sa tatom vani od Osam do deset, posebno svaki mjesec Jednom islo bi se drugdje zbog dosade preko tjedna Kupio bi pozornost voznjom u luna parku Pa u vlaku cura gura tatu, al on dobi nju na pladnju Ima unutarnju bol, ali ga se dosta Boji dok ju vodi ka sobi dvadeset osam Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude Ruzne - stvari al ona brani si oca I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude Ruzne - stvari al ona brani si oca I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam Soba dvadeset osam je bila ta gdje se dosta Cesto islo tati dati nesto sto mu mati dati nece Proslo je neko vrijeme, jos uvijek tu je Bio krevet, a na njemu djevojcica koja stenje, Bila je to soba gdje se krila sva sloboda Oceva bijesa i gnjeva usred bljestavog hotela Iz snova, bijele plahte su ubrzo bile krvave Mrlje djecje maste su zbunjeno krile ljubav jer Tata je obecao Barbiku vec je preslo u naviku Sto je bila veca, veca je zaliha nagrada S dvanaest godina je dobila obiljezja zene Na slobodi pa joj godi kad tatina ruka krene Do petnaeste je vec razvila tehniku Sa sesnaest je odbacila teoriju da seks je kul Pogotovo sa ocem, al i on je ostario Ispijao je boce vina kako bi ostvario Mir na dusi, uzitak je posto suvise plitak U pjesmi gubi se ritam, a cura se pita Zasto su braca usmrtila najdrazeg oca Ostala je samo uspomena i glazba od Mozarta Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude Ruzne - stvari al ona brani si oca I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam Suze - za sve trenutke nece uspjet muku uzet Ruze - na grobu oca komu od sad ruku nude Ruzne - stvari al ona brani si oca I jos uvijek zna navratit do sobe dvadeset osam Kasnije je zivjela sama u malom stanu Mama se je pitala zasto je vidja stalno samu Cinilo se kao da strpljivo nesto ceka Kao da je trpila, niko nije znao zbog cega Do dana kad su zvali policiju jer se Mozart Cuo glasno u hotelu iz sobe dvadeset osam Nasli su ju krvavu na podu pored dvosjeda Prerezala je zile na dvadeset osmi rodjendan Pored glave bila je slika voljenog oca I njegovog najdrazega vina otvorena boca U pismu je rekla da ne moze docekat sutra Jer je kao zrtva oca cijeli zivot bila mrtva