Nekad sam se sjećao ne sjećam se čega Preobrazba ko Gregor Samsa al nemoj da nebo sazna Mrtav dah, na zahrdjaloj žlici kuham prah Slušam Bacha, doza hrabrosti, iznutra kuca strah Budim se iz sna u kojem varam ženu Stvaram njenu mrtvu sliku, piknem, igla para venu Venem... Savjest se mrvi u mrlje kapljice krvi Takav život stvara tožu dok igla razara kožu Mješam koktel krvi i heroina, gledam Smješan portret susjede i njenog sina Kojih više nema, gledam kroz prozor, a vani sjeva I još uvijek mi njen jezivi glas u glavi pjeva ide Ne znam gdje sam, nesanica me uspavljuje Odavno je svjetlost robinja pregorjele žarulje Oronuli krevet i devet istrošenih šprica Na zidu slike prijatelja pokošenih lica Nema robe, a rob sam robe, grob me Opet zove jer trebam nove doze, a nemam Sredstava, znam da ova dole već spava A ima gljiva jer njima staje na kraj boli polumrtvog sina ima Pedeset godina, a sin joj je trisomičar sa sidom Silovan od starog pedofilnog homića Veæ smo dugo susjedi, dolje na prozoru sjedi A posla nema pa cijeloga dana pjeva nešto Jučer sam sanjao da se budim iz sna u znoju I nemam veze s mozgom bude me zvuci odozdo Mali trisomičar opet gleda stare westerne Sretan je kad gleda smetene rendžerske kretene Nemam razloga za razlog razlaganja ovog Tmurnog života, nemam snage ni mota, divota Motam krize u apstinencijske rizle Zagrizem kruh i ispljunem plastiku Jedini izlaz su mi susjedine gljive tamo dolje Možde će mi dati koju, ak je dobre volje Spuštam se stepenicama evo taman tu je Išla je po njih na tavan i sada kroz vrata čujem samo Ceremonija, više ne osjećam da je svečana Prazno more sjećanja i otoci sa svjećama Gdje grijem žlicu, grijem se na prijemnicu Za komunu, brijem solo i solo se smijem vicu O primitivcu koji samo htio jednu gljivu A sada uživa u susjedinom heroinu Došao je ni ne sluteći da će mu teći žilama Sad ga samo čeka izlazak i miran san Al njih više nema, ni susjede ni sina Uspavala ih je sinova kaubojska igra Istoga trenutka kad je počeo glumit Eastwooda Je krv potekla kao dokaz sumnjivoga prizora A on je budala posegnuo za revolverom I otiscima potpisao s doživotnom robijom Pitaj me za danas jučer odgovaram sutra Jutros umirem noću, a noću živim jutra Nekad sam se sjećao ne sjećam se čega Preobrazba ko Gregor Samsa, znao sam da slijedi kazna Mrtav dah u smrdljivoj ćeliji gutam strah Vani sjeva i još uvijek mi njen glas u glavi pjeva