Kako da si došla u moj san Dugo sam budan sanjo unosan put do slave Al mi je tvoja sjena opteretila osjetila Podsjetila na sve kad si me neki dan posjetila Tišti me trauma iz Prištine Kad su naše kiše nebo zauzvrat uništile Pamtim naoblaku, vjetar mi je s kose krao dlaku Nisam znao da u braku traže lampu dva u mraku Samo vakum je osto na kostima Gospina hostija i post it oprosti nam Smrad spaljenog mesa mi dan danas ne da spavat A život je mogo bit tako jednostavan Tišti me izgorjeli dio istine Nisi me upozorila da visim jer Temelj razuma nagriza kriza uma Tablete iza ruma za dijete iz Jaruna Banula u moje snove, čujem huk koji me zove Vidim tvoju glavu pored sove Noćne more špricane ko voćne kore Mislim najgore je prošlo pa počne gore Tišti me glas dijeteta koji vrišti jer Jednostavno nisi htjela znat i moje mišljenje Više nema smisla da ti kažem išta Neću prazne fraze vrištat nasred našeg kazališta Ti u ovo doba nikad nisi mogla spavat A budna nisi mogla s nama, nisi mogla sama Kako da si došla sada kada noć napada Jača od života, nisi bila moćna tada To što ste nestali u plamenu Ti i naš plod na tvojem ramenu I da me amenuju svi sveci i ponude hostijom Ne bi si oprostio jer znam da si ubojica