Kažu da je ljubav kemija
U tome slučaju, iskreno žalim, što nisam kemičar
I mislim da je Mendeljev, sigurno znao za formulu i bio sebičan
A da je se dokopam, riješio bi među nama krive spojeve i elemente
Ljubav ponovo bi živjela iz epruvete
Maštam, baljezgam, naivno, kao dijete,
Dok u zraku još lebde,
Naši, napušteni glasovi, osmjesi, uzdasi
To me podsjeti na rijetke trenutke, sekunde, koje bila moja si
Pažljivo skrojena, voćnim bojama obojena
Otrgnuta od neba, bačena u prostor i vrijeme,
Slučajno, pored mene
Ispunjavalo me, gledati te sretnu
I vjerovao sam što kažu da se duše dogovore, prije neg se tijela sretnu, hmm
Naše su se vjerojatno krivo dogovorile
Između svega i ničega, između mene i tebe
Neba i zemlje, sraz venere i marsa,
Dok strasti su gorile, sumnje su boljele
Farsa
Neke stvari nikada priznat ni nećemo
Pa puno toga ostalo je neizrečeno,
A i da saznam ne bi zinuo zatečeno
Jer intuicija ne laže, iznutra osjećamo
A nisam lagao ni ja, kad sam rekao
Da te želim obući u svečano
Bila jedna si od onih što ne daje ali uzima
Za kraj, pozvonit ću i ostaviti teglu
Da bar jednom pomirišiš ovo cviječe,
Jer zalio sam ga, svojim suzama :) haha
Ukrala si osmjeh, odnjela si sve
Prosut ću si mozak, zbog tebe
Zgazila si dušu, jebi se
Kujo da li znaš, još volim te
Ukrala si osmjeh, odnjela si sve
Prosut ću si mozak, zbog tebe
Zgazila si dušu, jebi se
Kujo da li znaš, još volim te
Trebam te sebično
Gledaš me cinično
Znam zvučim patetično
Pjesme povrijeđen pišem poetično
Dok maljam tintu i suze preko papira
Prokleta ljubav žrtve ne bira
Kažu tko previše, analizira, paralizira
Satima sjedim, nepomično
Eutanaziran, djelomično
I previše pijem, nedolično
Dok racionaliziram, beskonačno
Na mramornom šanku nasukan teškim valovima wiskeya,
Šaljem ti poruke, možda se ipak predomisliš, ponos riskiram
U ime ljubavi, manji od makovog zrna
I molim te, mrzim te, volim te
Odjebi me nježno, onako da ne znam
Za mene si suviše štetna
Tvoj osmjeh od igre i laži
Dok varaš me s drugim si sretna
Srce je puno gorčine
Bar priznaj kurvo promiskuitetna
A s kraja ulice, jekom se vraća glas što boli
Ori ne voli me više i da joj ne pišem proklete pjesme
A jeste, to jedino dobro i znam
Pazi ironije, tipkam riječima, jer neznam piano
A za nju bi suludo skladao najljepše simfonije
Kada ljubav povrijedi ponos
Tada, ostaje hladan odnos
Zamišljam s drugim te bludnu
I krijem u ruku rasijanu žudnju
Kapam mučen ko talog pijeska u staklenoj uri
Skučen u predivnom grču, dok vrijeme bez nas u nepovrat žuri
Kako si mogla da sve mi uzmeš
Želim da dobiješ da dobiješ sidu i umreš
Ukrala si osmjeh, odnjela si sve
Prosut ću si mozak, zbog tebe
Zgazila si dušu, jebi se
Kujo da li znaš, još volim te
Ukrala si osmjeh, odnjela si sve
Prosut ću si mozak, zbog tebe
Zgazila si dušu, jebi se
Kujo da li znaš, još volim te