Večeras je u gradu tuga, večeras caruje bol Svi ga zazivaju, al' niko ne zna gdje je Bog U gradu, njih par manijaka se smije al' većina ih večeras plače Ispuzale male zmije, pretvorile se u koljače Mrtva tijela, velika, srednja i ona mala Moja rijeka je crvena i guta ih Sava, mada ne bi htjela Guta one koji su nju gutali, što su se smijali i volili dok su se u njoj kupali Muka je rijeci, vidi se po pjeni što je na obalu izbacuje Al' ne može da izbaci šta zmija u nju ubaci U pomoć stižu oblaci, šalju kišu da spasi rijeku Crvene krvave fleke da lakše oteku Tužna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena Treba školjku za smirenje, treba neko objašnjenje Treba joj zraka, od tuge se guši Najrađe bi na površinu pa nek umre i nek se isuši Zove svoje podanike, zove savske somove Daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove Da se tijela pokopaju najdublje što se može I to na ušću kod Dunava, tam gdje je ona duboka uvala I tako, somovi tijela vuku, pozvali su i veliku štuku Da tjera druge ribe s puta, ko neće se sklonit, štuka ga proguta A na ušću za to vrijeme, po naredbi sirene Ribe napraviše grobnicu za nevinu savsku djecu Tijela su pokopana Sad je red na Dunavu Da u Crno More odnese fleku krvavu