Nemoj poći sad Jer se može sve, sve zaboravit Svaki prazan sat što nas razdvaja Bit će sutra već negdje ostavljen i zaboravljen Izgubljen je dan, ali tu je novi Mnogo novih još Nemoj poći sad, nemoj poći sad Nemoj poći sad, nemoj poći sad Jer dok budem živ učinit ću sve Da ti budeš sretna ostaneš li tu Nudit ću ti niz toplih perli kiše Što ih sipa tu jedan ljetni dan Izmislit ću zemlju gdje je ljubav sve Gdje je ljubav sve, gdje ćeš biti sve Nemoj poći sad, nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad Svaki ću ti dan priče pričati Izmislit ću za te rječnik nježnosti Kojeg samo ti, ti razumiješ Sjetit ću te svih ljubavnika slavnih Kojima su već srca slomljena Kao tvoje sad Nemoj poći, ne, nemoj poći sad Nemoj poći sad Vidjela si već kako baca vatru Vulkan što je davno ugašen i star Ima suhog tla što odjednom rodi Bolje nego kišom oplakivan kraj A kad padne noć kao luč je svod I crvenilo se s crnim vjenča tada Nemoj poći, ne, nemoj poći sad Nemoj poći sad Nemoj poći sad Neću plakati, ni govoriti Tu ću stati nijem da te gledam tek Da ti čujem glas, da ti slušam smijeh Pusti me bar da budem tvoja sjena Tvoje sjene sjena, tvoje ruke sjena Sjena tvoga psa Nemoj poći, ne, nemoj poći sad Nemoj poći sad