Još uvijek postojim, još prkosim Bogu
Sa mnom cijelo moje postojanje pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu
Još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Ne pale se zvijezde, sve uglavnom ćuti
Samo grmljavina niz ulice hoda
Čuvam bolno srce da se ne zaputi
Ka predgrađu u kom umire sloboda
Grlim hladno gvožđe, najmiliju dragu
Umotan u teško jutro iznad grada
Krenuo u prošlost, zastao na pragu
Moje bivše zemlje, bivšeg velegrada
I podižem ruke ka nebu, ka Njemu
Na trenutak Ga čujem kako pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu
Još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Tamo gdje se đavo osjeća na svome
Kada jauk vjetra niz ulice krene
Ja bih pjev'o, ali nemam kome
Kad ne boli nikog kao mene
Još uvijek postojim, još prkosim Bogu
Sa mnom cijelo moje postojanje pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu
Još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Dišem ovo nebo nad pognutom glavom
Ljubim zemlju, volim je i prosim
Tišina pije, ja plaćam zaboravom
Uspomene svoje kroz vijekove nosim
I podižem ruke ka nebu, ka Njemu
Na trenutak Ga čujem kako pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu
Još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Tamo gdje se đavo osjeća na svome
Kada jauk vjetra niz ulice krene
Ja bih pjev'o, ali nemam kome
Kad ne boli nikog kao mene
I podižem ruke ka nebu, ka Njemu
Na trenutak Ga čujem kako pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu
Još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Tamo gdje se đavo osjeća na svome
Kada jauk vjetra niz ulice krene
Ja bih pjev'o, ali nemam kome
Kad ne boli nikog kao mene
Kad ne boli nikog kao mene