Jer, kad ostariš Niko ne kuca na tvoja vrata Ni potok s ribama od srebra Ni mlado ždrijebe vlažna oka Ni jabuka u cvatu, niko Samo ja, kad ostariš Kao oblak u tvojoj kafi Doći ću u grombi kaputu I čuću kad ti se moje ime omakne I krene polako, sama od sebe Posljednja suza za mene Jedan za drugim, vozovi polako prolaze Kao i obično, stavićeš kaćune u prozore Čini mi se da mjesec Ramazana počinje O, pomalo je tužno Kada ostariš ♪ Samo ja kad ostariš Kao oblak u tvojoj kafi Doći ću u grombi kaputu I čuću kad ti se moje ime omakne I krene polako, sama od sebe Poslednja suza za mene Jedan za drugim vozovi polako prolaze Kao i obično, stavićeš kaćune u prozore Čini mi se da mjesec Ramazana počinje O, pomalo je tužno Kada ostariš