Cudno je biti mlad Pogotovo kad si labilan, Tada te može svaki smrad Baciti u umjetni san. Cudna je noc, Cestama grada mog, Sutra u lov vec moram poc, Da spasim sebe za slijedecu noc. Kako prolaze sve te godine, A ti ništa još ne razumiješ, U kostima ti smece ostaje, A ti samom sebi gadiš se. Kad se iza sebe osvrnem, Tvoje oci još nježno prate me, Ja još ništa ne razumin, Dok sam sebe ne pobijedim. Najviše kriv sam ja, Najmanje kriva ti, Pomalo susjedi, To što smo mladost sjebali. Najviše kriv sam ja, najmanje kriva ti, Ponešto ostali, što smo život sjebali. U bunaru su moje mlade godine, Još imam tebe Koji voli me U meni ostale su ružne uspomene, Ne predajem se ja Ka sreci vodi me. A skupo me moja mladost koštala, Crna me sudbina pratila, I kada zbrojim dva i dva, Dušo, samo ti si meni ostala.